STAVOVI SREDNJOŠKOLACA O MODELIMA ISKUSTVENOG UČENJA
Originalni naučni rad
Apstrakt
Posljednje decenije u pedagoškoj nauci prepoznatljive su i po razvijanju posebne teorije iskustvenog učenja. U osnovi teorijskih shvatanja većeg broja autora nalaze se suptilni problemi iskustva, odnosa ličnog i vanjskog svijeta, transformacije iskustva, iskustvenog učenja, reflesije (kritička refleksija), dometi i ograničenja (vrijednosti) iskustvenog učenja. Teorijskom analizom savremene pedagoške literature identifikovano je osam modela iskustvenog učenja: iskustveno učenje samorefleksijom, iskustveno učenje grupnom refleksijom, učenje iz doživljenog iskustva, učenje iz tuđeg iskustva, učenje iz zamišljenog iskustva, iskustveno učenje u porodici, iskustveno učenje u nastavi, iskustveno učenje u slobodnom vremenu. Cilj empirijskog istraživanja bio je ispitivanje stavova srednjoškolaca o vrijednostima osnovnih modela iskustvenog učenja. Primijenjena je empirijska naučno-istraživačka metoda (survey istraživački postupak) na prigodnom uzorku od 308 učenika srednjih škola sa područja Banja Luke, Prijedora i Mrkonjić Grada. Upotrijebljen je posebno konstruisan skaler (SVMIU) sa osam podskalera sa ukupno 40 tvrdnji na petostepenoj skali likertovog tipa. Rezultati empirijskog istraživanja potvrdili su osnovnu hipotezu da srednjoškolci imaju izgrađene statvove o vrijednosti iskustvenog učenja (Mean 3,41 od maksimalno 5,00) kao i hipotezu o međusobnoj povezanosti njihovih stavova o vrijednostima pojedinih modela iskustvenog učenja (značajnost na nivou 0,01). Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu daljnjih proučavanja povezanosti iskustvenog učenja sa učenjem u nastavi (formalno učenje) i drugim oblicima neformalnog i informalnog učenja.
Reference
Boud, D. (1999). Relocating reflection in the context of practice: Rehabilitation or rejection?London: University of Technology.
Branković, D., Cajvert, Lj., Puhalić D. (2019). Refleksija u superiziji - teorija i praksa, u: ur. Puhalić, D., Cajvert, L. Profesionalna supervizija, Banja Luka: Fakultet političkih nauka: 198-215.
Branković, D., Perović, D. (2017 b). Refleksija u kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima, u: Banjalučki novembarski susreti, Banja Luka: Filozofski fakultet: 353-370.
Branković, D., Perović, D. (2017 a). Refleksivna teorija iskustvenog učenja, Beograd: Učenje i nastava br. 2: 209-228.
Branković, D.(2011). Teorije i modeli iskustvenog učenja, Banja Luka: Filozofski fakultet, Radovi br.14: 89-111.
Branković, D., Perović, D. (2018). Refleksija u iskustvenom učenju, obrazovanju i istraživanju, Beograd: Pedagogija br. 1: 7-30.
Cannon, H. M. & Feinstein, A. H. (2005) Bloom beyond Bloom: Using the revised taxonomy to develop experiential learning strategies, Developments in Business Simulations and Experiential Learning, Volume 32: 176-181.
Cowan, J.& Stroud R. (2016) Composting reflections for development, Reflective Practice, 17 (1): 27-33.
Cowan, J. (2006). On Becoming and Innovative University Teacher: Reflection in Action, Scotland: Open University Press.
Filozofijski rječnik (1965). Zagreb: Matica Hrvatska.
Gardner, H. (1993). Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences. Basic Books, NY.
Gilmore, W.M. (2013). Improvement of STEM Education: Experiential Learning is the Key. Modern Chemistry & Applications, Brown University Library, volume 1:3.
Gold, S. (2001). E-learning: the next wave of experiential learning, Developments in Business Simulation and Experiential Learning, Volume 28: 57-62.
Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence, New York: Bantam Books.
Griffith, R. L., Steelman, L.A., Wildman, J.L., LeNoble, C.A.& Zhou, Z.E. (2017). Guided mindfulness: A Self-regulatory approach to experiential learning of complex skills, Theoretical Issues in Ergonomics Science, 18 (2): 147–166.
Heron, J. (1999) The complete facilitator’s handbook. London: Kogan Page.
HEQCO Higher Education Quality Council Of Ontario(2016). Toronto, A Practical Guide for Work-integrated Learning.
Hoover, J. Duane (2011). Complexity a voidance, narcissism and experiential learning Developments in Business Simulation and Experiential Learning, volume 38: 97-111.
Jarvis, P. (2003). Poučavanje: teorija i praksa, Zagreb: Andragoški centar.
Jordi, R. (2011). Reframing the Concept of Reflection: Consciousness, Experiential Learning, and Reflective Learning Practices Adult Education Quarterly 61(2), American Association for Adult and Continuing Education: 181–197.
Keeton, M.T., Tate, P.J. (1978). The boom in experiential learning. Learning by experience: what, why, how.San Francisco: New Directions for Experiential Learning, Jossey-Bass.
Kitchenham, A. (2008). The Evolution of John Mezirow’s Transformative Learning Theory. Journal of Transformative Education: Sage Journals.
Knowles, M. S. (1990). The Adult Learner: neglected species, Houston: Gulf Publishing Company.
Kohonen V., Riitaa J., Kaikkonen, P.,Lethovaara, J. (2001) Experiential learning in foreign language education. Routledge, Taylor Francis Group.
Kolb, D. A. & Kolb, A.Y. (2015). The Kolb Learning Style Inventory 4.0: Guide to Theory, Psychometrics, Research Applications. Experience-Based Learning Systems.
Kolb, D. A., (2015). Eksperientrial Learning: Experience as the Siource od Learninfg and Development Second edition. Pearson Education.
Kolb, D., A. (1984). Experiential learning, Englewood Cliffs: Prentice-Hall.Malinen,
A. (2000). Towards the essence of adult experiential learning, SoPhi University of Jyväskylä.
Matijević, M. (2006). Izbor medija i didaktičkih strategija u svjetlu Daleova stošca iskustva, Zbornik radova prema kvalitetnoj školi, Split: Hrvatski prosvjetno- književni zbor.
Pastuović, N. (2008) Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju; Odgojne znanosti, vol.10, br.2: 253-267.
Pec, B. (1992). Psihologijski rječnik, Zagreb: Prosvjeta.
Richards, C. (2011) Global Knowledge Convergence: What, how and why the West has much to learn from Asia and elsewhere, Paper presented to ELLTA 2012 Conference, 15-17 Feb, Penang.
Richards, C. K. & Charungkaittikul, S. (2016). The eight pillars of lifelong education: Thailand studies.
Rječnik sociologije i socijalne psihologije (1977). Zagreb: Informator.
Roberts, R.W. (2012). Beyond Learning by Doing: Theoretical Currents in Experiential Education. NY: Routledge.
Ryan, M.& Ryan, M. (2013). Theorizing a model for teaching and assessing reflective learning in higher education, Higher Education Research & Development, 32(2): 244–257.
Uzelac, V., Vujičić, Lj. (2008). Cjeloživotno učenje za održivi razvoj, svezak 1, Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet u Rijeci: 287-292.
Van Manen, Max (1977). Linking Ways of Knowing with Ways of Being Practical, Curriculum Inquiry, Vol. 6, No. 3: 205-228.
Vizek-Vidović, V., Vlahović-Štetić, V. (2007). Modeli učenja odraslih i profesionalni razvoj, Zagreb: Pravni fakultet, Ljetopis socijalnog rada br. 2: 283-310.
United Nations Decade of Education for Sustainable Development - 2005-2014, (2014). Paris: UNESCO.
