ZASTUPLJENOST SPORTSKIH I KULTURNOUMETNIČKIH AKTIVNOSTI U SLOBODNOM VREMENU OSOBA SA INTELEKTUALNIM SMETNJAMA
Originalni naučni rad
Apstrakt
U radu su predstavljeni rezultati empirijskog istraživanja koje je imalo za cilj sagledavanje i analiziranje zastupljenosti sportskih i kulturno-umetničkih aktivnosti u slobodnom vremenu osoba sa intelektualnim smetnjama. Ukupno je učestvovalo 85 osoba sa intelektualnim smetnjama, uzrasta od 14 do 45 godina. Za potrebe ovog istraživanja korišćena je deskriptivna metoda i tehnika anketiranja. Analizirani rezultati prikazuju da osobe sa intelektualnim smetnjama najčešće slobodno vreme provode slušajući muziku i gledajući televiziju. Sportske i kulturno-umetničke aktivnosti prisutne su u slobodnom vremenu ove populacije, ali je izrazito nizak nivo participacije osoba sa intelektualnim smetnjama u sportskim i kulturno-umetničkim aktivnostima sa osobama tipičnog razvoja. Takođe, dobijeni rezultati prikazuju da najčešći razlozi neuključenosti jesu strah od diskriminacije i stigmatizacije, nedostatak finansijskih sredstava, dok je trećina ispitanika navela da se nikada nije pružila prilika da osobe sa intelektualnim smetnjama učestvuju u kulturno-umetničkim aktivnostima zajedno sa osobama tipične populacije. Slobodne aktivnosti jesu jedinstvena prilika kroz koju je moguće razvijati poštovanje i prihvatanje različitosti osoba sa intelektualnim smetnjama od strane osoba tipičnog razvoja. Slobodnom vremenu osoba sa intelektualnim smetnjama treba posvetiti značajnu pažnju i omogućiti im veći prilaz sportskim i kulturno- umetničkim aktivnostima kako bi bez prepreka svoje slobodno vreme provodili produktivno i kvalitetno.
Reference
Budimir-Ninković, G. (2009). Savremena porodica i škola. Jagodina: Učiteljski fakultet.
Bodde, A.E., & Seo, D. (2009). A review of social and environmental barriers to physical activity for adults with intellectual disabilities. Disability and Health Journal, 2(2), 57-66.
Kovačević, J. (2011). Dete sa posebnim potrebama u redovnoj školi. Beograd: Učiteljski fakultet.
Leutar, Z. (2006). Osobe s invaliditetom i siromaštvo. Revija za socijalnu politiku, 13 (3-4), 293-308.
Melbøe, L. & Ytterhus, B. (2017). Disability Leisure: In what kind of activities, and when and how do youths with intellectual disabilities participate? Scandinavian Journal of Disability Research, 245-255.
Milanović, N. (2018). Odnos domskih vaspitača prema osobama sa smetnjama u razvoju u procesu inkluzivnog obrazovanja. Beograd: Metodička teorija i praksa, 63-74.
Nikić, R., Pacić, S., Milićević, M., Eminović, F., Gavrilović, M. (2015). 20 Participacija dece sa smetnjama u razvoju u zabavnim, kulturnim i umetničkim aktivnostima. U M. Petrović (Ur.), Zbornik sažetaka, XVIII pedagoški forum scenskih umetnosti “Artikulacija kao sredstvo komunikacije, interpretacije i značenja” (75-77). Beograd: Fakultet muzičke umetnosti.
Rojević, G., Brojčin, B., Glumbić, N., Kovačević, J. E., Donlan, P. (2010). Strukturisanje i institucionalizacija usluge dnevnog boravka – praktikum. Beograd: Humanitarna organizacija za pomoć osobama sa smetnjama u razvoju „Dečje srce“.
Stojanović, S. i Van der Vilen, H. (2011). Priručnik za pružaoce socijalnih usluga za osobe sa intelektualnim teškoćama u Srbiji. Beograd: Balkanski fond za lokalne inicijative.
Svoren, M. (2017). Slobodno vrijeme osoba sa tjelesnim invaliditetom. Diplomski rad. Bjelovar: Visoka tehnička škola.
Vrh, S. i Leutar, Z. (2012). Uključenost osoba sa intelektualnim teškoćama u život lokalne zajednice. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 41-54.
Vodič kroz prava osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji (2014). Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije, Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja.
