INKLUZIVNA NASTAVA U SISTEMU VASPITANJA I OBRAZOVANJA

Apstrakt

S obzirom da bi sistem vaspitanja i obrazovanja trebalo da doprinese celokupnom
razvoju svakog pojedinca, neophodno je sagledati sve mogućnosti i prepreke
koje se odnose na individualni razvoj učenika. Rad se bavi različitim propustima u
vaspitno-obrazovnom sistemu, koji zanemaruju individualnost pojedinca. Inkluzija
sama po sebi podrazumijeva proces uključivanja različitih osoba u sistem zajedničkih
aktivnosti. Rad se u prvom planu fokusira na problem obrazovnih planova i programa
koji su usmjereni na imaginarnog prosječnog učenika, čime se zanemaruju posebnosti
darovitih i problemi učenika sa preprekama u učenju i učešću. Cilj rada je da ukaže na
nedostatke u obrazovnoj praksi, kao i da objektivno sagleda mogućnosti unapređenja
inkluzivne kulture. Rad se bavi problemom tradicionalnog nastavnog pristupa koji isključuje
mogućnost adaptacije i napretka svakog pojedinca u skladu sa individualnim
sposobnostima. Bitan segment predstavlja i teorijsko razmatranje društvenog konteksta
inkluzivne nastave, koji se bazira na širim odrednicama koje utiču na sam proces
vaspitanja i obrazovanja. Hipoteze na kojima se temelji ovaj rad odnose se na pretpostavku
da inkluzivna kultura u sistemu vaspitanja i obrazovanja nije dovljno razvijena,
na osnovu čega su predstavljeni konkretni primjeri za rješavanje ovog problema. U tu
svrhu rad predstavlja pregled efikasnih modela inkluzivne nastave na koijma bi trebalo
da se temelji vaspitno obrazovni sistem. Na osnovu teorijske analize i sinteze dobijeni
su podaci o trenutnom statusu inkluzivne kulture u praksi vaspitno obrazovnog rada.
Na osnovu analize samog plana i programa i načina realizacije nastave, gdje se jasno
može zaključiti da preovladava tradicionali pristup učenju i poučavanju, vidljivo je da
ideje inkluzije ne mogu biti zastupljene u mjeri u kojoj bi trebale.