PONAŠANJE DECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA U KONTEKSTU VRŠNJAKA U SVETLU RAZLIČITIH TEORIJSKIH PRISTUPA
Originalni naučni rad
Apstrakt
Deca započinju svoj život u društvenom svetu, pre svega svojih porodica, međutim, kako sazrevaju uvode se u društveni svet vršnjaka i sve više vremena provode sa decom istog uzrasta. Vrste veza koje formiraju sa vršnjacima razlikuju se od onih koje imaju sa roditeljima, braćom i sestrama i podučavaju ih jedinstvenim veštinama koje utiču na njihov razvoj. Odnosi sa vršnjacima su uravnoteženiji i partneri u ovom odnosu imaju slične nivoe sposobnosti, rasuđivanja i veština. Ipak, već u predškolskom uzrastu deca se suočavaju sa izazovima, kao što su stvaranje i održavanje prijateljstva, uklapanje u grupe vršnjaka, prihvatanje vršnjaka i izbegavanje neprijatnih situacija, a sve ove međuljudske veštine zahtevaju i složene veštine razmišljanja i ponašanja. Neke od veština koje deca uče kroz svoje vršnjačke odnose uključuju asertivnost, upravljanje konfliktima, kako zaslužiti poštovanje i kontrolisati agresiju. Sa ovim tezama slažu se mnoge teorije razvoja. Iako se neke više oslanjaju na unutrašnje snage deteta i prirodni tok njegovog razvoja, dok druge više naglašavaju konekst tog razvoja i delovanje spoljašnje sredine. Većina teorijskih pristupa ne zanemaruje ljudske odnose, a naročito interakciju i odnos deteta sa vršnjacima. Neke od tih teorija su teorija socijalnog učenja, socio-kulturna teorija i teorija ekoloških sistema.
Reference
Bandura, A. (1989). Social cognitive theory. In R. Vasta (Ed.), Annals of child development - Six theories of child development (pp. 1-60). Greenwich, CT: JAI Press. Bandura, A. (2002). Social Cognitive Theory in Cultural Context. Applied Psychology: An International Review, 51(2), 269-290.
Bandura, A. (2006). Adolescent development from an agentic perspective. In F. Pajares, & T. Urdan (Eds.). Self-efficacy beliefs of adolescents (pp. 1-43). Greenwich, CT: Information Age.
Blažević, I. (2016). Family, Peer and School Influence on Children's Social Development. World Journal of Education, 6(2), 42-49.
Brajša–Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj: emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Bronfenbrener, J. (1997). Ekologija ljudskog razvoja. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Bronfenbrenner, U., & Ceci, J. S. (1994). Nature-nuture reconceptualized in developmental perspective: A bioecological model. Psychological Review, 101(4), 568-586.
Bronfenbrenner, U., & Evans, G. W. (2000). Developmental science in the 21st century: Emerging questions, theoretical models, research designs and empirical findings. Social Development, 9(1), 115-125.
Bulotsky-Shearer, R. J., Bell, E. R., & Dominguez, X. (2012). Latent profiles of problem behavior within learning, peer, and teacher contexts: identifying subgroups of children at academic risk across the preschool year. Journal of School Psychology, 50(6), 775-798.
Burkey, M. D., Ghimire, L., Adhikari, R. P., Wissow, L. S., Jordans, M. J. D., & Kohrt,
B.A. (2016). The eco-cultural context and child behavior problems: A qualitative analysis in rural Nepal. Social Science & Medicine, 159, 73–82.
Chen, X. (2003). The peer group as a context: Mediating and moderating effects on relations between academic achievement and social functioning in Chinese children. Child Development, 74(3), 710–727.
Chen, X., French, D. C., & Schneider, B. H. (2006). Culture and Peer Relationships. In, X. Chen, D. C., French, & B. H. Schneider (Eds.), Peer Relationships in Cultural Context (pp. 3-20). Cambridge: Cambridge University Press.
Commodari, E. (2013). Preschool teacher attachment, school readiness and risk of learning difficulties. Early Childhood Research Quarterly, 28(1), 123-133.
Jurčević-Lozančić, A. (2016). Socijalne kompetencije u ranome djetinjstvu. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Karpov, Y. V. (2005). Psychological tools, internalization, and mediation: The NeoVy- gotskian elaboration of Vygotsky’s notions. The International Society for the Study of Behavioral Development (ISSBD) Newsletter, 47(1), 4–7.
Кlarin, M. (2006). Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Zagreb: Naklada Slap.
Lau, A. S. (2006). Making the Case for Selective and Directed Cultural Adaptations of Evidence-Based Treatments: Examples From Parent Training. Clinical Psychology: Science and Practice, 13(4), 295–310.
Milutinović, J. (2008). Ciljevi obrazovanja i učenja u svetlu dominantnih teorija vaspi- tanja 20. veka. Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine.
Muro, M., & Jeffrey, P. (2008). A critical review of the theory and application of social learning in participatory natural resource management processes. Journal of environmental planning and management, 51(3), 325-344.
Nabavi, R. T. (2012). Bandura’s social learning theory & social cognitive learning theory. Theory of Developmental Psychology, 1-24.
Soleša-Grijak, Đ. (2011). Razvojna psihologija: od začeća do adolеscencije. Novi Pazar: Državni univerzitet u Novom Pazaru.
Vaughn, B. E., Vollenweider, M., Bost, K. K., Azria-Evans, M. R., & Snider, J. B. (2003). Negative interactions and social competence for preschool children in two samples: Reconsidering the interpretation of aggressive behavior for young children. Merrill-Palmer Quarterly, 49(3), 245-278.
Worthman, C. M. (2010). The ecology of human development: Evolving models for cultural psychology. Journal of Cross-Cultural Psychology, 41(4), 546–562.
