TEORIJA KOMUNIKATIVNOG DELOVANJA: KONTEKST ZA RAZUMEVANJE PRIRODE ZNANJA U PEDAGOGIJI
Pregledni naučni rad
Apstrakt
U radu se razmatra teorija komunikativnog delovanja Jirgena Habermasa kao kontekst za razumevanje prirode znanja u pedagogiji. Polazeći od ideja Frankfurtske škole kritičke teorije Habermas smatra da je znanje vođeno trima različitim interesima: tehničkim, praktičnim i emancipatorskim. Zagovara komunikativnu racionalnost, neprinudno učešće subjekata u komunikaciji u kojoj ih ujedinjuje snaga argumentativnog govora. Veruje da je konsenzus moguć u situaciji idealnog govora, oslobođenoj od svih vidova spoljne moći, nejednakosti i represije. Jedina moć koja važi i odnosi pobedu u komunikaciji je snaga boljeg argumenta. Znanje koje se ustanovi kroz ovaj intersubjektivni akumulativni proces stalno nadograđujućih, nastajućih konsenzusa u puno različitih situacija idealnog govora je vođeno navedenim interesima, pa je znanje uvek interesno znanje u nekoj od tri paradigme. U radu je dalje razmatrano kakvo značenje za pedagogiju imaju neke od ključnih Habermasovih ideja. Kritike koje različiti autori upućuju teoriji komunikativnog delovanja su diskutovane kroz dovođenje u odnos sa određenim stanovištima u pedagogiji. Shodno tome, naročita pažnja posvećena je razumevanju dijaloga u obrazovanju.
Reference
Carr, W., Kemmis, S. (1986). Becoming Critical: Education, Knowledge and Action Research. Lewes: Falmer Press.
Cohen, J. L. (1995). Critical Social Theory and Feminist Critiques: the Debate with Jurgen Habermas. In J. Meehan (Eds.), Feminists Read Habermas: Gendering the Subject of Discourse (pp. 57-91). New York: Routledge.
Cohen, L., Manion, L., & Morrison, K. R. B. (2007). Metode istraživanja u obrazovanju. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Emilson, A. (2018). A Dual Perspective and a Communicative Approach to Values Education in Early Childhood Education. In: E. Johansson, A. Emilson & A. M. Puroila (Eds.), Values Education in Early Childhood Settings: Concepts, Approaches and Practices (pp. 55-67). Cham: Springer International Publishing.
Flivbjerg, B. (2012). Šta mogu društvene nauke: razlozi neuspeha i strategija za budućnost. Beograd: Službeni glasnik.
Flyvbjerg, B. (1998). Habermas and Foucault: Thinkers for Civil Society? The British Journal of Sociology, 49(2), 210-233.
Fraser, N. (1985). What’s critical about critical theory?: The case of Habermas and gender. New German Critique, 13(35), 97-131.
Fugelsnes, K. (2018). Reciprocal Caring in ECEC Settings. In: E. Johansson, A. Emilson & A. M. Puroila (Eds.), Values Education in Early Childhood Settings: Concepts, Approaches and Practices (pp. 187-198). Cham: Springer International Publishing.
Habermas, J. (1975). Saznanje i interes. Beograd: Nolit.
Habermas, J. (1980). Teorija i praksa: socijalnofilozofske studije. Beograd: BIGZ. Habermas, J. (1986). Tehnika i znanost kao “ideologija”. Zagreb: Školska knjiga. Habermas, J. (1988). Filozofski diskurs moderne: dvanaest predavanja. Zagreb: Globus.
Habermas, J. (2017a). Teorija komunikativnog delovanja I: racionalnost delovanja i društveno racionalizovanje. Novi Sad: Akademska knjiga.
Habermas, J. (2017b). Teorija komunikativnog delovanja II: teorija funkcionalističkog uma. Novi Sad: Akademska knjiga.
Halmi, A. (2005). Strategije kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Johansson, E., Emilson, A., & Puroila, A. M. (2018). Values Education in Early Childhood Settings: Concepts, Approaches and Practices. Cham: Springer International Publishing.
Johansson, E., Emilson, A. & Puroila, A. M. (2018). Values in Nordic Preschools: Setting the Scene. In: E. Johansson, A. Emilson & A. M. Puroila (Eds.), Values Education in Early Childhood Settings: Concepts, Approaches and Practices (pp. 1-9). Cham: Springer International Publishing.
Kemmis, S. (2001). Exploring the relevance of critical theory for action research: Emancipatory action research in the footsteps of Jürgen Habermas. In P. Reason & H. Bradbury (Eds.), Handbook of action research: Participative inquiry and practice (pp. 91-102). London: SAGE.
Pavićević, Đ. (2011). Kritička teorija društva Frankfurtske škole. Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 5(5), 49-66.
Pešić, M. (1998). Pedagogija u akciji – metodološki priručnik. Beograd: IPA.
Porter, R., Porter, K. A. (2003). Habermas and the pragmatics of communication: a Deleuze–Guattarian critique. Social Semiotics, 13(2), 129-145.
Radulović, L. (2016). Slike o nastavniku - između moderne i postmoderne. Beograd: IPA i CON, Filozofski fakultet.
Ricer, Dž. (2012). Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni. Beograd: Službeni glasnik.
Rodríguez, J. P. (2011). Foucault with Habermas: toward a complementary critical reading of modernity. Universidad Central de Chile: Facultad de Ciencias Políticas y Administración Pública.
Rorty, R. (1991). Habermas and Lyotard on postmodernity. In: Essays on Heidegger and Others: Philosophical Papers (pp. 164-176). Cambridge: Cambridge University Press. doi:10.1017/CBO9780511609039.011
Tadić, A. (2016). Model intelektualne avanture: ka razumevanju Djuijevog progresivizma iz perspektive kritičkih koncepcija vaspitanja. Pedagogija, 71(3), 251- 268.
Terry, P. R. (1997). Habermas and education: knowledge, communication, discourse. Curriculum Studies, 5(3), 269-279. doi: 10.1080/14681369700200019
Values education in Nordic preschools: Basis of education for tomorrow. Retrieved 21 September 2020 from https://www.uis.no/research-and-phd-studies/research- areas/early-childhood-education-and-care/values-education-in-nordic-pre- schools/
