PEDAGOŠKE IDEJE KOMENSKOG U SVETLU SAVREMENIH KONCEPCIJA PREDŠKOLSKOG VASPITANJA

Aleksandra Pavlović; Jasmina Klemenović

doi:10.19090/ps.2019.0.34-43

Aleksandra Pavlović Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija
Jasmina Klemenović Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija

DOI: https://doi.org/10.19090/ps.2019.0.34-43

Ključne reči: J. A. Komenski, shvatanje detinjstva, učenje u ranom detinjstvu, igra i učenje

Apstrakt

Pedagoške misli i ideje Jan Amosa Komenskog nalaze mesto u gotovo svim istorijskim osvrtima i pregledima problematike vaspitanja i obrazovanja. Njegovi pogledi su vekovima inspirisali mnoge mislioce, a tako je i sa onima iz modernog doba. Razlog tome svakako jesu brojni doprinosi i sveubuhvatnost njegovih teorijskih shvatanja i praktičnih preporuka. Želeo je da iz temelja izgradi didaktiku i položio je nove filozofske temelje vaspitno-obrazovnog rada razvijajući čitav system obrazovanja i vaspitanja. Poseban značaj, i za ovaj rad ključan, jeste njegov stav i pozitivan odnos prema učenju i razvoju u ranom detinjstvu. Cilj ovog rada jeste sagledavanje pedagoških ideja Komenskog kroz njihovo dovođenje u vezu sa modernim shvatanjima potencijala ranog i predškolskog uzrasta. Kao posebno važno, i u okviru ovog rada izdvojeno, jeste njegovo zalaganje za univerzalno obrazovanje tj. obrazovanje za sve, zatim ideje koje se odnose na rano vaspitanje u Materinskoj školi, pridajući veliku važnost vaspitanju dece ranog uzrasta, kao i shvatanje igre i mogućnosti učenja u ovom uzrastu.

Reference

Atwood,C.D.(2009).The theology of the Czech Brethren from Hus to Comenius. Pensylvania State: University Press.

Capkova, D. (1970). The recommendations of Comenius regarding the education of young children. In Dobinson, H. C. (Ed.), Comenius and contemporary education – an international symposium (pp. 17-33). Hamburg: Unesco Institute for Education.

Emde R, & Robinson J. (2000). Guiding principles for a theory of early intervention: A developmental-psychoanalytic perspective. In Shonkoff, P. J., & Meisels SJ., (Eds.), Handbook of early childhood intervention (pp. 160-178). New York: Cambridge University Press.

Global Education Monitoring Report Team (2006). Strong foundations: early childhood care and education; EFA global monitoring report, 2007. Paris: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization.

Kamenov, E. (2008). Vaspitanje predškolske dece. Beograd: Zavod za udžbenike. Klemenović, J. (2014).Spremnost za školu u inkluzivnom kontekstu. Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu.

Klemenović, J. (2009).Savremeni predškolski programi. Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine; Vršac: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača Mihailo Palov.

Komenski, J. A. (2000). Materinska škola. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Komenski, J. A. (1907). Velika didaktika. Beograd: Izdanje zadužbine I. M. Kolarca. Krnjaja, Ž. (2012). Igra kao susret: koautorski prostor u zajedničkoj igri dece i odraslih. Etnoantropološki problemi, 1, 251–267.

Krnjaja, Ž.,Pavlović-Brenesalović, D. (2017). Kaleidoskop: Projektni pristup učenju.Beograd: IPA.

Lofgren, E. T.,Fefferman, N. H. (2007). The untapped potential of virtual game worlds to shed light on real-world epidemics. The Lancet Infectious diseases, 7(9), 625‐629.

Lukaš, M., &Munjiza, E. (2014). Education System of John Amos Comenius and Its Implications in Modern Didactics. Život i škola, 31(1), 32-44.

National Scientific Council on the Developing Child (2004). Young children develop in an environment of relationships. Cambridge, MA: National Scientific Council on the Developing Child. Working Paper No. 1. Preuzeto sa: http://developing- child.harvard.edu/library/reports_and_working_papers/wp1/.

National Scientific Council on the Developing Child (2005). Excessive stress disrupts the architecture of the developing brain. Cambridge, MA: National Scientific Council on the Developing Child. Working Paper No. 3. Preuzeto sa: http:// developingchild.harvard.edu/library/reports_and_working_papers/wp3/.

Nelson, C., &Bloom, F. (1997). Child development and neuroscience. Child Development,68(5), 970-987.

Pavlović-Brenesalović (2012). Odnosi na ranim uzrastima. U A. Baucal (Ur.),Standardi za razvoj i učenje dece ranih uzrasta (str. 133-149). Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Piaget, J. (1993). Jan Amos Comenius. Prospects, 23(1-2), 173-196.

Pound, L. (2011). Influencing Early Childhood Education: Key figures, philosophies and ideas. Berkshire: Open University Press.

Rubin, K. H., Bowker, J. C., McDonald, K. L., & Menzer, M. (2013). Peer Relationships in Childhood. In: Zelazo, D. P. (Ed.), The Oxford Handbook of Developmental Psychology, Vol. 2 Self and Other (pp. 242-275). Oxford: University Press.

Spevak, Z. (2003). Jan Amos Komenski: pedagog i utopista. Novi Sad: Forum Slovaka. Spevak, Z. (2007). Komenski, Frebel, Montesori - od individualnog ka univerzalnom.Pedagogija, 62(2), 175-181.

Suchodolski, B. (1970). Comenius and Teaching Methods. In Dobinson, H. C. (Ed.), Comenius and contemporary education – an international symposium (pp. 34- 51). Hamburg: Unesco Institute for Education.