Problemi u socijalnom ponašanju dece: eksternalizovani oblik i njegove karakteristike
Pregledni naučni rad
Apstrakt
Problemi u ponašanju dece predstavljaju domen koji iz različitih perspektiva privlači pažnju. Kako su važan faktor za sveopšte razumevanje i analizu razvoja svakog deteta, tako čine predmet mnogih promišljanja sa različitim tumačenjima i interpretacijama koje na kraju, između ostalog, doprinose teorijsko-empirijskoj kompleksnosti. Razlike u formulaciji i tumačenju su često uslovljene naučnom disciplinom, teorijskim opredeljenjem autora, ciljem i metodološkom organizacijom istraživanja i sl. Neadekvatan izbor terminologije može da rezultira stigmatizacijom, separacijom i devalviranjem dece, ali i da oteža adekvatnu realizaciju istraživanja, komparaciju rezultata i planiranje konkretnih mera prevencije i intervencije.
U svetlu navedenog, pažnja ovog rada usmerena je ka sagledavanju terminoloških neusaglašenosti u formulaciji i tumačenju problema u ponašanju dece. Posebno je apostofiran eksternalizovani oblik problema u socijalnom ponašanju i analiza njegovih vidova i karakteristike kroz prizmu različitih teorijskih i empirijskih nalaza. Imajući u vidu tendencije u istraživanjima koje ukazuju na blisku povezanost i uslovljenost različitim faktorima, ukazano je i na pojedine odrednice problema u socijalnom ponašanju dece.
Jedan od osnovnih zaključaka ukazuje na važnost pravilne distinkcije pojmova koji su u bliskom, ali ne sinonimnom odnosu. Posebno je primetno da se istovremeno i sinonimno koriste termini problemi u ponašanju i poremećaji u ponašanju, bez obzira na naučnu disciplinu. Pojava izolovanih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja ne podrazumeva automatski postojanje poremećaja u ponašanju, te se termin poremećaji u ponašanju i problemi u ponašanju ne mogu koristiti jednoznačno. U nastojanju da se izbegne etiketiranje ličnosti deteta i težnja da se akcentuje ponašanje koje je u datoj situaciji (ne)poželjno, ujedno razvojno uslovljeno i/ili očekivano, problemi u ponašanju predstavljaju krovni pojam za kontinuum oblika ponašanja od jednostavnijih do onih utvđenih i/ili sankcionisanih propisima i često težih po posledicama.
Polazeći od analize eksternalizovanih problema u ponašanju i njegovih oblika, u radu se spominju tri: agresivno ponašanje, delinkvencija i hiperaktivnosti. Opširnije je opisano agresivno ponašanje dece koje se manifestuje u širokom spektru dela koja su sažeto i prikazana.
Kao najčešći faktori rizika za ispoljavanje problema u ponašanju, izdvajaju se individualni faktori okruženja i društvene sredine, genetski i fiziološki. Pol dece, struktura porodice i porodične interakcije se izdvajaju kao važne odrednice problema u socijalnom ponašanju. Različiti oblici problema u ponašanju povezani su sa sukobima među vršnjacima i nepodržavajućim odnosima na relaciji učitelj-dete, pa tako udruženi mogu ometati proces usvajanja akademskih znanja. Takođe, bez obzira na pojedinosti u razvoju na koje problemi u ponašanju mogu nepovoljno uticati, njihove posledice se odražavaju na mentalno zdravlje pojedinca u kasnijem životu. Deca s problemima u ponašanju su pod dodatnim rizikom negativnog i nepovoljnog razvojnog puta na kojem mogu doživeti akademski neuspeh, depresiju, anksioznost, poremećaj ishrane, interpersonalne i zdravstvene probleme
Zaključuje se da ispoljavanje problema u ponašanju u značajnoj meri ometa usvajanje novih, adaptivnih veština i nepovoljno utiče na celokupnu interakciju deteta s okruženjem. Kako su efekti vidljivi u okvirima ličnog, porodičnog, vršnjačkog i institucionalnog konteksta, tako se kao neminovnost izdvaja potreba pravovremene identifikacije problema u ponašanju i implementacije konkretnih mera i postupaka podrške deci, porodici i zajednici.
Postoji širok dijapazon programa, modela, strategija, okvira i različitih mera prevencije, intervencije i korekcije. Oni mogu biti usmereni ka detetu kao centralnom faktoru, dok su određeni orijentisani i ka drugim članovima sistema koji sinhrono utiču na oblikovanje socijalnog iskustva deteta, npr. porodici, roditeljima/starateljima, siblinzima, bliskim članovima porodice i svim značajnim odraslima u životu deteta. Važno je pažnju usmeriti i ka praktičarima koji na (ne)posredan način utiču i oblikuju socijalno iskustvo sve dece. Istraživanja ukazuju na prednost implementacije programa podrške u okvirima redovnog kurikuluma, kao i potrebe da celokupni etos institucije bude u skladu s postavljenim ciljevima intervencije. Korak dalje bi bili programski utemeljeni postupci, pa sve do krajnje instance, odnosno zakonskih regulativa donetih od strane nadležnih institucija.
Reference
Bouillet, D. & Uzelac, S. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga
Brajša-Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Buha, N. & Gligorović, M. (2013). Problemi u ponašanju kod osoba sa intelektualnom ometenošću: osnovni pojmovi, učestalost i faktori rizika. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 12(2), 203-219. doi:10.5937/specedreh12-3395
Cillessen, A. H. N., Lansu, T. A. M., & Van Den Berg, Y. H. M. (2014). Aggression, hostile attributions, status, and gender: a continued quest. Development and Psychopathology, 26, 635-644. doi:10.1017/S0954579414000285
Coehlo, I. C., Neves, A. C., & Caridade, S. (2020). Risk factors for antisocial behavior in children: comparison between boys and girls. Estudos de Psicologia (Campinas), 37, 1-12. http://dx.doi.org/10.1590/1982-0275202037e190027
Crick, N. R. (1996). The role of overt aggression, relational aggression, and prosocial behavior in the prediction of children’s future social adjustment. Child Development, 67(5), 2317-2327.
Crick, N. R. & Grotpeter, J. K. (1995). Relational aggression, gender, and social-psychological adjustment. Child Development, 66, 710-722.
Duncan, G. J. & Magnuson, K. (2011). The nature and impact of early achievement skills, attention skills, and behavior problems. In: Duncan, G. J. & Richard J. M. (eds.) (2011). Whither Opportunity: Rising Inequality, Schools, and Children's Life Chances. New York: Russell Sage. 47-69.
Đuranović, M. & Opić, S. (2013). Social Aggression among Students in Primary Education. Croatian Journal of Education, 15(3), 777-779.
Gritti, A., Bravaccio, C., Signoriello, S., Salerno, F., Pisano, S., Catone, G., Gallo, C., & Pascotto, A. (2014). Epistemiological study on behavioural and emotional problems in developmental age: prevalence in a sample of Italian children, based on parent and teacher reports. Italian Journal of Pediatric, 40(19), 1-7. doi:10.1186/1824-7288-40-19
Henricsson, L. & Rydel, A. M. (2004). Elementary school children with behaviour problems: teacher-child relations and self-perception. A prospective study. Merrill Palmer Quarterly, 50, 111-138. doi:10.1353/mpq.2004.0012
Henricsson, L. & Rydel, A. M. (2006). Children with behaviour problems: the influence of social competnce and social relations on problem stability, school achievement and peer acceptance across the first six years of school. Infant and Child Development, 15, 347-366. doi:10.1002/icd.448
Hosokawa, R. & Katsura, T. (2017). A longitudinal study of socioeconomic status, family processes, and child adjustment from preschool until early elementary school: the role of social competence. Child Adolesc Psychiatr Ment Health, 11 (62), 1.28. https://doi.org/10.1186/s13034-017-0206-z
Hosokawa, R. & Katsura, T. (2018). Role of parenting style in children’s behavioral problems through the transition from preschool to elementary school according to gender in Japan. International Journal of Environmental Research and Public Health, 16(21), 1-17. doi:10.3390/ijerph16010021
Hubbard, J. A., McAuliffe, M. D., Morrow, M. T., & Romano, J. L. (2010). Reactive and proactive aggression in childhood and adolescence: Precursors, outcomes, processes, experiences, and measurement. Journal of Personality, 78(1), 95-117. doi: 10.1111/j.1467-6494.2009.00610.x
Hukkelberg, S., Keles, S., Ogden, T., & Hammerstrøm, K. (2019). The relation between behavioral problems and social competence: a correlational Meta-analysis. BMC Psychiatry, 19(354), 1-14. doi:10.1186/s12888-019-2343-9
Ilić, Z. (2019). Problemi i poremećaji u ponašanju mladih i socijalna pedagogija - izazovi i stranputice. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Jambon, M., Colasante, T., Peplak, J., & Malti, T. (2019). Anger, sympathy, and children’s reactive and proactive aggression: testing a differential correlate hypothesis. Journal of Abnormal Child Psychology, 47, 1013-1024. https://doi.org/10.1007/s10802-018-0498-3
Jogdand, S. S. & Naik, J. (2014). Study of family factors in association with behavior problems amongst children of 6-18 years age group. International journal of applied & basic medical research, 4(2), 86-89. https://doi.org/10.4103/2229-516X.136783
Keresteš, G. (2004). Stavovi nastavnika prema dječjem agresivnom ponašanju: utjecaj vrste agresije, spola agresora i spola žrtve. Društvena istraživanja, 13 (6 (74)), 1055-1079.
Keresteš, G. (2006). Mjerenje agresivnoga i prosocijalnoga ponašanja školske djece: usporedba procjena različitih procjenjivača. Društvena istraživanja, 15 (1-2 (81-82)), 241-264
KidsMatter - Early Childhood Mental Health Initiative (2012). Literature Review: Developing children’s social and emotional skills. The Australian Government Department of Health and Ageing, Australian Psychological Society, Early Childhood Australia.
Klarin, M. (2002). Dimenzije obiteljskih odnosa kao prediktori vršnjačkim odnosima djece školske dobi. Društvena istraživanja, 11 (4-5 (60-61)), 805-822.
Klarin, M., Miletić, M., & Šimić-Šašić, S. (2019). Problemi ponašanja kod djece i mladih - doprinos sociodemografskih obilježja, zadovoljstva obitelji i socijalne podrške. Magistra Iadertina, 13(1), 70-90. doi:10.15291/magistra.2818
Kokanović, T. i Opić, S. (2018). Prevalence of aggressive and prosocial behavior of preschool children in relation to family structure. Croatian Journal of Education, 20 (Sp.Ed.1), 59-71. https://doi.org/10.15516/cje.v20i0.3064
Krnjajić, S. (2002). Socijalni odnosi i obrazovanje. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja i Viša škola za obrazovanje vaspitača Vršac.
Kuruczova, D., Klanova, J., Jarkovsky, J., Pikhart H., & Bienertova-Vasku J (2020) Socioeconomic characteristics, family structure and trajectories of children’s psychosocial problems in a period of social transition. Plos One, 15(6), 1-16. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0234074
Lagerspetz, K., Björkquist, K., & Peltonen, T. (1988). Is indirect aggression typical of females? Gender differences in aggressiveness in 11- to 12-year-old children. Aggressive Behavior, 14, 403-414.https://doi.org/10.1002/1098-2337(1988)14:6<403::AID-AB2480140602>3.0.CO;2-
Lansford, J. E., Skinner, A. T., Sorbring, E., Giunta, L., Deater-Deckard, K., Dodge, K. A. ... & Chang, L. (2012). Boys’ and girls’ relational and physical aggression in nine countries. Aggressive Behavior, 38, 298-308. https://doi.org/10.1002/ab.21433 D
Lansford, J. E., Malone, P. S., Dodge, K. A. Crozier, J.C., Pettit, G. S., & Bates, A. E. (2006). A 12-year prospective study of patterns of social information processing problems and externalizing behaviors. Journal of Abnormal Child Psychology, 34(5), 715-724. doi:10.1007/s10802-006-9057-4
Liu, J. (2004). Childhood externalizing behavior: theory and implications. Journal of Child and Adolescent Psychiatrics Nursing, 17(3), 93-103.
Malecki, C. K., & Elliot, S. N. (2002). Children’s social behaviors as predictors of academic achievement: a longitudinal analysis. School Psychology Quarterly, 17(1), 1-23.
Margetts, K. (2005). Children’s adjustment to the first year of schooling: Indicators of hyperactivity, internalizing and externalizing behaviours. International Journal of Transitions in Childhood, 1, 36-44.
Merrell, K. W. (2002). School Social Behavior Scales. Second edition. User’s Guide. Eugene OR: Assessment Intervention Resources.
Mihić, J. i Bašić, J. (2008). Preventivne strategije - eksternalizirani poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja djece i mladih. Ljetopis socijalnog rada, 15(3), 445-471.
Moffitt, T. E. (1993). Adolescence-limited and life-course-persistant antisocial behavior: a developmental taxonomy. Psychological Review, 100(4), 674-701.
Montroy, J. J., Bowles, R. P., Skibbe, L. E., & Foster, T. D. (2014). Social skills and problem behaviors as mediators of the relationship between behavioral self-regulation and academic achievement. Early Childhood Research Quarterly, 29(3), 298-309. https://doi.org/10.1016/j.ecresq.2014.03.002
Ostrov, J. M, Crick, N. R., & Stauffacher, K. (2006). Relational aggression in sibling and peer relationships during early childhood. Applied Developmental Psychology, 27, 241-253. doi:10.1016/j.appdev.2006.02.005
Pellegrini, A. D. & Roseth, C. J. (2006). Relational aggression and relationships in preschoolers: a discussion of methods, gender differences, and function. Applied Developmental Psychology, 27, 269-276. doi:10.1016/j.appdev.2006.02.007
Petrović, J. (2015). Konflikti u adolescenciji: od socijalne adaptacije do destrukcije. Novi Sad: Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu.
Radovanović, T. (2023). Socijalne kompetencije dece kroz prizmu teorijskih (ne)podudarnosti, Pedagoška stvarnost, 69(1), 15-29.
Salmivalli, C., Kaukiainen, A., & Lagerspetz, K. (2000). Aggression and sociometric status among peers: do gender and type of aggression matter? Scandinavian Journal of Psychology, 41, 17-24.
Sillekens, S., & Notten, N. (2020). Parental divorce and externalizing problem behavior in adulthood. A study on lasting individual, family and peer risk factors for externalizing problem behavior when experiencing a parental divorce, Deviant Behavior, 41(1), 1-16, https://doi.org/10.1080/01639625.2018.1519131
Stauffacher, K. & DeHart, G. B. (2006). Crossing social contexts: relational aggression between siblings and friends during early and middle childhood. Journal of Applied Developmental Psychology, 27(3), 228-240. https://doi.org/10.1016/j.appdev.2006.02.004
Šaljić, Z. (2014). Vaspitni rad u školi u funkciji prevencije nepoželjnih ponašanja učenika (nepublikovana doktorska disertacija). Beograd: Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu.
Underwood, M. K., Galen, B. R., & Paquette, J. A. (2001). Top ten challenges for understanding gender and aggression in children: Why can’t we just get along? Social Development, 10(2), 248-266. https://doi.org/10.1111/1467-9507.00162
Vasta, R., Haith, M., & Miller, S. (2005). Dječja psihologija - moderna znanost. Jastrebarsko: Naklada Slap.
van Dijk, R., van der Valk, I. E., Deković, M. & Branje, S. (2020). A meta-analysis on interparental conflict, parenting, and child adjustment in divorced families: examining mediation using meta-analytic structural equation models. Clinical psychology review, 79, 101861. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2020.101861
Zuković, S. (2012). Porodica kao sistem - funkcionalnost i resursi osnaživanja. Novi Sad: Pedagoško društvo Vojvodine.
Žunić-Pavlović, V. & Pavlović, M. (2007). Različiti pristupi u pojmovnom određenju poremećaja ponašanja. Nastava i vaspitanja. 57(1), 55-70.
Žunić-Pavlović, V., Kovačević-Lepojević, M., & Pavlović, M. (2009). Procena socijalnog funkcionisanja učenika u školskoj sredini. Nastava i vaspitanja, 58(3), 399-420.
Žunić-Pavlović, V., & Kovačević-Lepojević, M. (2011). Prevalencija i razvoj poremećaja ponašanja u detinjstvu. Specijalna edukacija i rehabilitacija, 10(4), 725-742.
